Vukovar, grad na Dunavu. Današnji i sutrašnji dan posebno nam odvlači misli i sjećanja na ono što se tamo dogodilo prije točno 26 godina. Tada je Vukovar postao simbol stradanja i simbol najvećega razaranja tijekom Domovinskoga rata.

Opsada grada Vukovara trajala je 87 dana te su u tom periodu zajedničkim snagama – Jugoslavenska narodna armija i srpske paravojne snage s tada najjačim arsenalom oružja uspješno razarale grad te uništavale temeljne i istinske ljudske vrijednosti koje bi svaki čovjek od rođenja morao nositi u sebi. Hrvatski branitelji, malobrojni i loše naoružani, pružali su najveći otpor koji je u tom trenu bilo moguće postići. Bez obzira na iznimnu hrabrost, konačni se pad nakon tromjesečnoga odolijevanja nije mogao spriječiti niti odgoditi. Da će Vukovar pasti postalo je jasno već 13. studenoga 1991. godine, kada je uništena komunikacija između Vukovara i Borova Naselja, nakon čega su se branitelji bili prisiljeni povući – jedni u Vukovar, drugi u Borovo Naselje. Sljedećega je dana, 14. studenoga 1991. godine, Jugoslavenska narodna armija sa svojim teškim naoružanjem uspjela potpuno prekinuti promet i tako spriječiti svu povezanost hrvatskih branitelja između Vukovara i Borova Naselja. Idućih dana hrvatski branitelji povlačili su se iz slavonskih sela južno od Vukovara. Uskoro su pali i  Nijemci, a sa 17. na 18. studeni Vukovar su pod nezamislivo jakom srpskom artiljerijom i teškim naoružanjem počeli napuštati i pripadnici obrane Vukovara, iako je i u nadolazećim danima bilo pojedinačnih pokušaja suprotstavljanja Jugoslavenskoj narodnoj armiji i srpskim paravojnim četama. Tih su se dana, u vrijeme pada Vukovara, događali i najstrašniji zločini nad civilnim stanovništvom i ranjenicima. Posebno krvavi bili su zločini u vukovarskoj bolnici. Pokolj u bolnici u Vukovaru te bacanje tijela u masovnu grobnicu na Ovčari predstavlja najveći pojedinačni ratni zločin počinjen u vrijeme Domovinskoga rata. Ne smije se zaboraviti ni to da mnoštvu tada pogubljenih još uvijek nisu pronađene kosti te da su njihove obitelji još uvijek neutješne jer nemaju gdje zapaliti svijeću svojim najmilijima.

Strahote razaranja Vukovara ne možemo opisivati riječima niti obrazlagati brojkama jer brojke nikada neće moći zamijeniti ljudsko ime i osjećaj izgubljenoga i možda nikada pronađenoga.

Međutim, jedno je sigurno, Vukovar je odigrao značajnu ulogu u obrani Hrvatske te iako je pao – on je pobjednik. Zbog njega i svih njegovih branitelja Jugoslavenska narodna armija i paravojne četničke snage nisu mogle napredovati, što je omogućilo obranu ostatka Hrvatske. Vukovar je prije svega simbol junaštva i hrabrosti, simbol borbe i čuvar Republike Hrvatske.

 Grad Heroj ne smije se nikada zaboraviti!

DINO JELINIĆ