Naše putovanje je započelo u nedjelju, kada smo s učiteljicom Kristinom Klarić i učiteljem Ivanom Galićem krenuli prema našem odredištu, Latviji. Prvo smo avionom iz Zagreba letjeli za Istanbul, gdje smo presjedali na drugi avion kojim smo odletjeli do Rige, glavnog grada Latvije.

Od aerodroma smo se  automobilom  dovezli do Apea, malog mjestašca u Latviji u kojem smo boravili idućih pet dana. Tamo su nas ugostile obitelji s kojima smo sutradan pošli u školu.

Učenici iz projekta su nam pokazali školu i pokušali dočarati kako izgleda jedan njihov dan u školi. Učenici domaćinske škole pripremili su nam zborski, folklorni i plesni nastup. Bili su preslatki. Već smo prvi dan stekli nova prijateljstva sa stranim učenicima.

Svaki dan smo obilazili Latviju, te tako upoznavali njezin krajolik i osobine. Ono što se mene jako dojmilo bio je rozi dvorac i vožnja drugim najvećim jezerom u Aluksneu, ples s folklorom te izlet na obližnje jezero.

Taj dan na jezeru smo se okupili svi, obitelji koje su nas ugostile, učitelji i učenici. Kristina i ja smo se okušale u veslanju i odlično nam je išlo. Pekli smo kruh i sljezove kolačiće na vatri, a nekoliko je učenika otišlo u saunu.

Svake večeri smo se mi, učenici,  okupljali i družili, a najčešće smo igrali košarku. Preko dana smo obilazili tvornice vune, ulja i sira. Poslije svakoga obilaska imali smo organizirane večere. U četvrtak, zadnji dan u Apeu, imali smo oproštajnu večeru s dodjelom diploma učenicima i učiteljima koji sudjeluju u projektu.

Sljedećega dana smo se oprostili s obiteljima koje su nas ugostile te se istim putem kako smo i stigli u Latviju, vratili svojim kućama u Hrvatskoj.

Bilo je to jedno odlično, zanimljivo, ali i poučno iskustvo, no svi smo ipak bili nekako sretniji i zadovoljniji, pa čak i mirniji kada smo sletjeli u Hrvatsku.

Marta Žakić