I ove godine na najvišem vrhu Psunja, Brezovom polju, svečano je obilježena obljetnica samostalne Psunjske satnije. Kao i dosad, i ove godine predstavnici Općine Cernik i suborci Psunjske satnije uz nazočnost roditelja, djece, prijatelja i brojnih ljudi, odali su počast poginulim braniteljima na Brezovom polju.

7. listopada  obilježena je 26. obljetnica utemeljenja Samostalne psunjske satnije. Komemoracijska svečanost održana je pored spomen obilježja pokraj odašiljača na Psunju.

Nakon polaganja vijenaca i obraćanja gostiju, učenici naše škole (Marta Žakić, Petra Sokić i Robert Solić ) u pratnji  ravnateljice Reze Benković, nastupili su s programom kojim su odali počast poginulim braniteljima palim usred neprijateljskih bombardiranja. Petra i Marta recitirale su pjesmu Ive Matijaševića „Pjesma ratnika“, dok je Robert na tamburici odsvirao skladbu „Ne dirajte mi ravnicu“.

Čitajući prigodne pjesme domoljubne tematike popraćene laganim zvucima tambure u pozadini s ponosom smo se prisjetili svih naših hrabrih i odlučnih dragovoljaca koji su imali veoma važan zadatak.

PJESMA RATNIKA

Trčim beskrajnim žitnim poljima slavonske ravni.

Odsjaj sunca u zrelom klasju žita miluje krvave dlanove latica crvenih makova.

Lahor u ruci ljubavnice miluje moje umorno tijelo.

Kao slobodnu pticu u letu strijela smrti zauvijek zaustavlja moj let.

Ubili ste me vi od čijeg pogleda umire osmijeh i sretni ste što umirem mlad i tako rano.

Na plavom nebu, suznih očiju, stapaju se dječje ruke s klasjem žita. 

Makovi skrivaju pogled žene, golih grudi i grčevitih ruku.

Moja žena i moj sin.

Pružam ruke prema oblaku života koji mi baca  zelene vijence smrti  vraćajući moju krv u zemlju iz koje sam ponikao.

Ah, što ruka moja nema dovoljno snage da dodirne ženu i dijete i da im obriše suze.

Osjećam na licu nježni, topli dodir dječje ruke.

Otvaram oči iz krvavih snova rata.

U oku svog anđela vidim osmijeh.

Nakon programa i svete mise koju je vodio fra Vjenceslav Janjić, organiziran je zajednički ručak za sve prisutne.