Kako sam doživio dodjelu priznanja

Umoran u predvečerje, sjedim i razmišljam o obvezama i zadatcima za idući dan. Kombiniram i u mislima pokušavam posložiti poslove usklađene s vremenskom prognozom, što znači da ću nešto raditi u kući, ako bude padala kiša. Prekida me telefon. Prepoznajem glas i kajkavski naglasak, bila je to gospođa Lidija Komes, predsjednica povjerenstva za izbor najljepših školskih vrtova u okviru natječaja "Slušaj kako zemlja diše". Nakon uobičajenih stereotipnih pitanja, poput onoga: "Kako ste, kako je u mirovini?", slijedilo je za mene iznenađujuće pitanje: "G. Ordaniću, možete li doći u Zagreb 23. studenoga, imat ćemo u studiju "Z. Bajsić" proglašenje – Najljepši školski vrtovi 2012. Velika nam je želja da Vi osobno prisustvujete tom svečanom činu." Iznenadio sam se, ali sam brzo odlučio i odgovorio da ću doći, budući sam čvrsto vezan uz taj projekt i da poziv ne mogu odbiti.

Nekoliko dana prije ravnateljica škole mi je nagovijestila telefonski poziv i cijeli događaj, budući da su prvi pozivi u svezi ovoga projekta najprije došli na školu. Nismo u tom trenutku ni po čemu mogli zaključiti da je to u biti službeni poziv, s posebnim razlogom. Unatoč tome, škola je započela pripreme, organizirala prijevoz, a ravnateljica me obavijestila o načinu putovanja i tijeku tih priprema. Saznao sam tada da škola treba pripremiti i poslati fotografije našeg okoliša za izradu plakata, kao i kratku prezentaciju. Sve je na vrijeme bilo spremno, a dan prije polaska, pripremljena je u školi i posebna košara sa specijalitetima Cernika i cerničkoga kraja. Kada sam i to saznao, bilo mi je jasno da će škola dobiti priznanje, a moguća je i nagrada.

Na put u Zagreb uputili su i predsjednica UZ „Lipovica“ Ksenija Savi, voditeljica UZ Alenka Kovačević, pedagoginja Tajana Luketić i ja, bivši ravnatelj škole Mato Ordanić. Put je bio lijep. Razgovarali smo o svemu i svačemu, neopterećeni, ali s optimističnim očekivanjima. Imali smo dovoljno vremena, pa smo čak stigli u Zagrebu popiti kavu u usputnom restoranu. U studio HRT stigli smo na vrijeme. Predali smo našu cerničku košaru i plakat kojeg su organizatori odmah postavili u predvorju studija. Ubrzo je počeo program proglašenja. U dvorani su nas, kao i sve pozvane goste, čekali označeni stolci s nazivom škole. Dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta.  Neki su i stajali u prolazima.

Program proglašenja su otvorili voditelj i voditeljica sa odlično sročenom konferansom. U programu je sudjelovao tamburaški orkestar HRT-a pod ravnanjem maestra Siniše Leopolda, uz nastup solista. Nakon glazbene točke počelo je proglašenje. Nastupile su mažoretkinje u nekoliko navrata. Nakon podjele priznanja školama po raznim kategorijama došao je trenutak proglašenja najboljih.

U dvorani je vladalo svečano raspoloženje koje su stvarali orkestar, solisti i mažoretkinje. Primatelji priznanja su dolazili na pozornicu kroz špalir mažoretkinja koje su plesale u ritmu koračnice koju je svirao orkestar. Bilo je zaista svečano, vrlo lijepo i scenski jako dobro osmišljeno. I nakon što je Beli Manastir primio plaketu za najljepši školski vrt u ratom porušenom području, što je dobila i naša škola u Vukovaru 2007. godine, voditelj i voditeljica su krasno napisanim tekstom pozvali predstavnike OŠ „Matija Gubec“ iz  Cernika. Plaketa je uručena meni, budući da naša ravnateljica nije mogla u Zagreb zbog drugih obveza. Na plaketi je tekst: Najljepši školski vrt 2012. Za kontinuitet ljepote okoliša; Oš „Matija Gubec“ Cernik; Slušaj kako zemlja diše. Na pozornici su bile učiteljice Ksenija i Alenka. Činilo se da sanjam, a iz sna me je probudio gromoglasni pljesak. I tada je slijedilo veliko iznenađenje. Voditeljica programa je ustupila mikrofon predsjednici povjerenstva Lidiji. Izgovorila je uz nekoliko rečenica moje ime. Od uzbuđenja nisam zapamtio ni riječi što je rekla.

Uručila mi je prekrasnu porculansku plaketu na kojoj je zapisano: Najljepši školski vrt 2012. - Čovjek-ključ uspjeha, Ravnatelj: Mato Ordanić.

I Lidija je bila vrlo uzbuđena, a ja sam se od ushita i uzbuđenja jedva snalazio. Po protokolu rekao sam par riječi o projektu „Slušaj kako zemlja diše“ i zahvalio sam povjerenstvu na ukazanoj časti i dodijeljenoj plaketi. Lidija je ponovno uzela mikrofon i zamolila dirigenta i pjevača zbora HRT-a Miroslava Živkovića  da nama Slavoncima u čast odsviraju i otpjevaju pjesmu Stara lampa. Zaista to nismo očekivali. Bio je to vrhunac iznenađenja i pažnje koju su nam iskazali. Na zamolbu gospođe Lidije ostao sam na pozornici do kraja pjesme. Sišao sam s pozornice i u prolazu su mnogi mi čestitali, a među njima i ravnatelj HRT-a Goran Radman i gradonačelnik grada Zagreba Milan Bandić. Uslijedilo je još proglašenje prvonagrađenih vrtova za primorsku i kontinentalnu Hrvatsku.

Nakon završenog proglašenja priređena je u predvorju studija zakuska za sve sudionike. Mnogi su se fotografirali uz pet izloženih panoa, a vjeroučiteljica Ksenija je primijetila da naš izloženi pano izaziva najveću pozornost i da mnogi žele fotografirati detalje našeg okoliša. Predstavnici nagrađenih škola su pozvani u studio na snimanje za radio emisije: „Slušaj kako zemlja diše“ i Zagonetno putovanje – nagrađeni školski vrtovi. Nakon snimanja uputili smo se kući, umorni, ali sretni i zadovoljni i vrlo vrlo ponosni. Ovom nagradom svrstali smo se u pet najuređenijih škola u Hrvatskoj. Ponovno smo poslali poruku o našoj školi, našem Cerniku i nama samima.

Mato Ordanić

POGLEDAJ DODJELU PRIZNANJA