Ako niste znali

Pričali su naši stari

Iza sedam brda

Ima jedna stara utvrda.

Uništit je nisu mogli

Ni priroda ni ljudi.

Sva ponosna ona stoji

I stoljeća broji

U petak na večer 06. 12. 2011. sam se sjetila zgode koja nam se dogodila na kuli Gračanici pa sam pomislila kako bi mi stare prijateljice mogle otići na izlet na Kulu kako bi vidjela što se to tamo događa. Čula sam da se obnavlja pa sam si rekla da to moram vidjeti jer je kula prekrasna i ovakva dok je sva u ruševnom stanju. Predložila sam to curama. Prvo su se predomišljale, no onda su pristale. U subotu ujutro smo si pripremile sendviče, sokove, grickalice. Antonela, Ines, Anita i ja krenule smo u 10h. Biciklima smo išle do izvora. Tamo smo parkirale bicikle i krenule dalje. Do lovačke kuće nam je trebalo 15min, a zatim kreće pravi put. Tamo smo malo sjele, odmorile se i zatim krenule dalje. Do kule smo (brzim hodom) došle za 30 min. Sve uspuhane sjele smo na panjeve i počele promatrati što se to na Kuli promjenilo. Prije je na vrhu kule bilo malo drvce, srezali su ga. Unutarnje dvorošta i okoliš su bili prekriveni trnjem i kojekakvim travama, no sve su pokosili i očistili. Tada smo se krenule raspakiravati. Rasprostrle smo deke i uživale na suncu. Bilo ga je malo, ali svejedno je godilo kao i lijepi svježi zrak koji dopire iz okolne šume. Malo smo se šetale oko kule, zabavljale se. Popodne smo krenule „ručati“ sendviče. Poslije smo se kartale. No, postalo nam je dosadno pa smo odlučile prošetati do slapova koji se nalaze podno Kule. Došle smo do dna potoka, sljedile smo potok do slapova. Prekrasni su. Kada smo bile ljeti, bilo je kao u snu. Sve okolo zeleno, a voda odozgo pršće. Jako nam se teško bilo spustiti dolje, jako je slisko , a i jako strmo. Morali smo se hvatati za stabla da se nebi skotrljali, ali ne kažem ni da se bilo lako popeti natrag. Vratile smo se na Kulu, promatrale smo oznake za obnovu ili za ostatke koji su tu nađeni (ćupovi,buzdovan i ostali arheološki artefakti). U to se nismo baš razumjele.

Budući da zimi rano pada mrak, morale smo krenuti kući. Čekao nas je dug put. Dolje je puno lakše nego gore J. Kod lovačke kuće smo malo zastali i zatim krenuli. Do izvora smo trčali. Poslije izvora je veliko brdo s kojim nemaš izbora, moraš trčati htio ti to ili ne. Kod izvora smo popili izvorske vode i napunili naše boce.  Žurili smo jer je padao mrak. Do sela smo stigli taman na vrijeme. Kad sam došla kući, zatekla sam knjigu o Kuli koju je mama dobila u knjižnici, pročitala sam i saznala nešto novo. Kula je nastala u 15.st. kao srednjovjekovna utvrda za borbu i obranu od Turaka. Pretrpjela je velika oštećenja u bitkama za oslobođenje. Prilikom restauracije su pronađeni su neki ostaci ćupova iz 12-13.st. kao i buzdovan iz 11.st. Kula će se djelomično obnoviti. Obnovit će se: ulazna kula, drveni most na ulazu, dio zida koji se urušio i unutrašnjost dvorišta. Drago mi je što će se kula Gračanica obnoviti pa će je sve više ljudi posjećivat. Do sada su to radili samo planinari, ljudi iz okolice i mi djeca. Put je dobro obilježen pa se nitko neće izgubiti, zato predlažem: RUKSAK NA LEĐA I SVI U BRDA. Dobro ćete se provesti, a definitivno i izmoriti.

Priredila: Klara Kapetanić, 7.b.

Novinarska skupina