Jednog jutra na ulasku u školu zatekao nas je pano napravljen povodom Dana učitelja, a uredila ga je likovno-estetska skupina pod vodstvom nastavnice Kristine Repić. Koliko je važna škola i općenito uloga učitelja u našim životima, podsjetile su nas izreke na istom panou; npr: „Učenje nije obavezno, nije ni preživljavanje!“

Svim učiteljima čestitamo njihov dan! Danas ih je ravnatelj počastio ručkom! Iz povjerljivih izvora saznali smo da naši nastavnici večeras idu na večeru u obližnji restoran kako bi zajedno proslavili Dan učitelja, pa im želimo da se lijepo provedu i opuste i bar za kratko odmore od naših đačkih nestašluka.

Novinari: Magdalena Grgić, Sandra Matošević, Barbara Dukanović

Ja sam učitelj

Ja sam učitelj.

Rođen sam istoga časa kad se pitanje vinulo s djetetovih usana.

Bio sam mnogo ljudi na mnogo mjesta.

Ja sam Sokrat, koji potiče mlade Atenjane da propitivanjem otkriju mnoge ideje.

Ja sam Anne Sullivan, koje ukucava tajne svemira u ispruženu ruku Hellen Keller.

Ja sam Ezop i Hans Christian Andersen koji otkrivaju istinu kroz bezbrojne priče.

Ja sam Marva Collins koja se bori na pravo svakog djeteta za školovanje.

Ja sam Mary McCleod Bethune koja gradi divan fakultet za svoj narod, sa sanducima za naranče kao školskim klupama.

Imena onih koji su se bavili mojom strukom odzvanjaju poput muzeja slave za čovječanstvo. Booker T. Washington, Buda, Konfucije, Ralf Waldo Emerson, Leo Buscaglia, Mojsije i Isus.

Ja sam i oni čija su imena i lica odavno zaboravljena, ali čije će poduke i lik bizi zauvijek zapamćeni u postignućima njihovih ućenika.

Plakao sam od radosti na vjenčanjima svojih bivših učenika, smijao se sretan pri rođenju njihove djece i stajao glave spuštene u boli i tuzi uz grobove iskopane za premlada tijela.

U jednom se danu od mene tražilo da budem glumac, prijatelj, medicinska sestra i liječnik, trener, pronalazač izgubljenih stvari, zajmodavac, taksist, psiholog, drugi roditelj, prodavač, političar i povjerenik.

Unatoč zemljovidima, kartama, formulama, glagolima, pričama i knjigama, zapravo nisam imao o čemu poučavati, jer su moji učenici trebali učiti samo o sebi, a znam da valja upoznati cijeli svijet prije no što saznaš tko si.

Ja sam paradoks. Govorim najglasnije kad najpozornije slušam. Moji su najveći talenti o tome što sam voljan oduševljeno primati od svojih učenika.

Materijalno bogatstvo ne spada u moje ciljeve, no ja sam cjelodnevni tragač za blagom nastojeći pronaći nove mogućnosti za izražavanje talenata svojih učenika te u stalnoj potrazi za onim talentima koji katkada leže zakopani u samoobezvrijeđivanju.

Ja sam najsretniji od svih radnika.

Liječniku je omogućeno da u jednom čarobnom trenutku prepusti život u svijet. Meni je omogućeno da vidim život kako se ponovno rađa svakoga dana s novim pitanjima, zamislima i prijateljstvima.

Arhitekt zna da će, bude li pomnjivo gradio, njegova građevina možda potrajati stoljećima. Nastavnik zna da će, gradi li s ljubavlju i istinom, ono što gradi trajati zauvijek.

Ja sam ratnik koji svakog dana vodi bitke s pritiscima, pesimizmom, strahom, predrasudama, znanjem i apatijom. No, imam ove saveznike: Inteligenciju, Znatiželju, Roditeljsku potporu, Individualnost, Vjeru, Ljubav i Smijeh, svi hrle pod moj stijeg s neslomljivom potporom.

I kome trebam zahvaliti za ovaj prekrasan život, koji imam toliko sreće iskusiti, nego vama, publici- roditeljima. Jer vi ste mi ukazali veliku čast, povjerivši mi svoj najveći doprinos vječnosti, svoju djecu.

I tako imam prošlost koja je bogata sjećanjima. Imam sadašnjost koja je izazovna, pustolovna i zabavna, jer mi je dopušteno da provodim dan e s budućnošću.

Ja sam učitelj i zato svakoga dana zato zahvaljujem Bogu.

John W. Schlatter