koji se već dugih 16,5 godina bavi policijskim poslom i koji nam je u svom intervjuu detaljno ispričao sve što smo htjeli znati o životu i ulozi policajca u našim životima...

INTERVJU

1. Koliko je teško obavljati policijsku dužnost?

Jako je teško jer dobar i savjestan policajac svoju dužnost obavlja 24 sata dnevno, tj. Nikako se ne može nakon odrađene smjene u potpunosti opustiti.

2. Koliko dugo radite u policiji?

U policiji radim 16 i pol godina uz četiri godine pohađanja srednje policijske škole, tako da sam u policijskoj odori od svoje četrnaeste godine.

3. Je li se broj prekršaja smanjio u odnosu na prošlu godinu?

Od devetog mjeseca 2008. godine kada je ravnateljstvo policije pokrenulo novu strategiju proaktivnog i preventivnog djelovanja policije, prekršaji se iz godine u godinu smanjuju što znatno utječe na sigurnost građana i vraćanje povjerenja građana u policijski sustav općenito, koji je nakon Domovinskog rata najvećim dijelom zbog krive strategije koja se odnosila na reaktivni i represivni pristup prema svim građanima bio znatno narušen.

4. Koliko je zabavno biti policajac?

Zbog svakodnevnog kontakta s velikim brojem građana obavljati policijski posao svakako je zabavan.

5. Što mu se posljednje zanimljivo dogodili?

Obzirom da se policija u posljednjih nekoliko godina žestoko bori sa krijumčarima opojnih droga i dilerima koji čine drogu dostupnu mladima mogu reći vrlo zanimljivu činjenicu da sam sa svojim suradnicima nakon uloženog velikog truda uhitio nakon puno vremena jednog takvog krijumčara i dilera s većom količinom droge koju je prevozio u autu ispod sjedala na kojem je svaki put kako bi odvratio pozornost policajaca prevozio opasnog i krvoločnog psa i to je zanimljivo.

6. Koje osobine treba imati dobar policajac?

Dobar policajac mora bit savjestan, nepristran, moralan, obrazovan, a najbitnija osobina je ta da svojim primjerom ukaže svim drugim građanima koji ga svakodnevno promatraju što je dobro jer im loš primjer nikako ne smije pokazivati.

7. Da niste policajac, čime biste se bavili?

Kako sam još od osnovne škole maštao da ću biti policajac nisam nikada ni razmišljao čime bi se drugim osim policijskim poslom mogao baviti, ali ako trebam nešto odabrati, onda bi to svakako bio nekakav drugi posao kroz koji bih mogao pomagati ljudima.

8. Jeste li ikad imali potrebu upotrijebiti oružje?

Da, kroz šesnaestogodišnje radno iskustvo imao sam priliku nekoliko puta upotrijebiti oružje, a izdvojio bih slučaj kada sam u jednom disco klubu postupao po dojavi da je za šankom pijani muškarac koji ostalim gostima prijeti pištoljem. Svakako nije bilo jednostavno približiti se takvom čovjeku, ali na svu sreću prevladao je razum i razgovorom ga se uspjelo približiti, kada smo mu kolega i ja bili dovoljno blizu, uporabom tjelesne snage smo ga razoružali.

9. Kako vaša obitelj prihvaća činjenicu da ste policajac?

Smatram kako je danas, nakon toliko godina radnog staža,  od strane obitelji činjenica sa sam policajac u potpunosti prihvaćena, ali naravno, kroz godine koje su iza nas, bilo je i teških trenutaka koji su se najčešće ugledali u tome što su se unaprijed dogovoreni planovi morali otkazivati jer policajac uvijek mora biti spreman na to da radno vrijeme završava tek kada je u potpunosti završio postupanje po dojavi na koju je poslan.

10. Morate li na poslu biti isključivo ozbiljni?

Ozbiljnost policajaca uvjetuje ozbiljnost posla koji radi, tako da kroz poslove koje sam radio moram istaknuti posao kriminalističkog policajca koji provodi kriminalistička istraživanja što zahtjeva potpunu ozbiljnost, ali recimo policajac koji radi na graničnom prijelazu i koji nadzire sudionike u prometu mora biti također ozbiljan, ali njegov posao u odnosu na kriminalističkog policajca koji vodi ozbiljne razgovore mora biti uz osmjeh na licu i potpunu ljubaznost.

11. Koliko je stresan ovaj posao?

Policijski posao jako je stresan jer policajac kroz radni vijek vidi stravične prizore i susreće se najčešće s osobama u negativnom smislu, sa osobama koje žele napakostiti drugima što svakako nije ugodno i lako, i to ostavlja velike posljedice.

12. Što preporučujete mladima kako da se odgovorno ponašaju u prometu?

Za uzrast osnovnoškolaca preporučujem im da se prilikom kretanja kolnikom kreću onom stranom kolnika kojom vide automobil koji im prilazi, ali kad god postoji mogućnost, obavezno koristiti pješačke staze, a kolnik prelaziti na mjestima koja su obilježena kao pješački prijelaz. Na raskrižjima na kojima je promet reguliran semaforima obavezno pratiti signalizaciju i cestu prelaziti kada je na semaforu zeleno svjetlo. Kod vožnje bicikla obavezno koristiti zaštitnu kacigu i ono što nikako ne bih preporučio, iako to vrlo često svi imaju prilike vidjeti, je neodgovornost djece i roditelja kada je u pitanju vožnja mopedima i motocikla tako zvanim skuterima. Naime, uz blagoslov roditelja skutere danas voze i djeca petog razreda OŠ, iako im zakon na to ne daje pravo, a uz to što nemaju pravo voziti ih, vrlo često ih viđamo u vožnji bez zaštitne kacige koja je vrlo bitna jer najčešći uzrok smrti kod prometnih nesreća u kojim sudjeluju motociklisti je ozljeda glave koja bi svakako bila izbjegnuta u velikom broju slučajeva da je kaciga korištena.

INTERVJUIRALA: Sara Mihaljević, 7. b