Svake godine 21. veljače podsjetimo se na važnost jezika koji zovemo materinskim. Riječ je o jeziku kojim bismo trebali moći izraziti najširi raspon vlastitih misli, najnježnije nijanse svojih emocija. Materinskim jezikom služimo se najbolje i najpreciznije – jer je u nas usađen od naših početaka. Svjestan njegove važnosti, UNESCO je 1999. godine donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskog jezika, želeći nas podsjetiti na obavezu očuvanja vlastitog jezika. Današnji je dan prilika da ponovimo tvrdnju o pravu na posebnost vlastitog jezika, koji je neotuđiv dio našeg identiteta. Zahvaljujući njemu možemo učiti druge jezike, stjecati znanja i iskustva. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u svojem fondu čuva brojna djela koja su ujedno i spomenici hrvatskoga jezičnog razvoja. Naši najpoznatiji pisci koji su pisali ili pišu na našem materinskom jeziku, a time ga i promoviraju su: Miro Gavran, Pavao Pavličić, Ivan Kušan, Mato Lovrak, Sanja Pilić, August Šenoa, Dobriša Cesarić, Miroslav Krleža, Ivana Brlić-Mažuranić, Ivan Goran Kovačić, Ivan Mažuranić i brojni drugi.

21. veljače ujedno obilježava i početak Mjeseca hrvatskoga jezika koji traje do 17. ožujka.

              Inga Valešić i Paula Barišić