Iz ove sam knjige odabrala priču „Živa voda“ i o njoj ću više pričati.

Bio jedan učenik koji je imao poseban vrt. U tom vrtu bio je i jedan isto poseban zdenac, pun vode. Dječak se, kad je došao u vrt, odmah bacio na mirišljavo cvijeće, i rekao: „Kao da sam se bacio na krevet.“ Taj dječak je imao nevidljivu prijateljicu Svjetiljčicu. Kod tog dječaka bila su tri umorna čovjeka, prljavi, žedni, gladni. Svjetiljčica i dječak su im dali vode i hrane, i pustili da se odmore. Došao je jedan učitelj. Taj učitelj i Svjetiljčica su se malo svađali. Na kraju se Svjetiljčica stidljivo osmjehnula i rekla da je on u pravu.

Meni se ta priča svidjela pa bih je preporučila svima za čitanje.

Sonja Tomić rodila se 29. svibnja 1947. godine u Dubrovniku. Maturirala je u Zagrebu na v. gimnaziji 1970.

Antonija Curić, 5.b. razred