Zanimljivo je vidjeti kako je nekad izgledalo njihovo „veselo selo na brdašcu“ kako ga i danas od milja zovu.

Kroz kratke bilješke i zapise koje smo našli o selu, učenici su s velikim žarom pisali pjesmu o svom selu.

Ima li što ljepše nego kad male glave i ručice postanu stihoklepci!!!!

Evo nekoliko fotografija i njihova pjesma!!

                                                                  učiteljica Dajana Kudra

MOJ BANIĆEVAC

Moje selo na brdašcu

svoju  povijest čuva.

Od stoljeća 15. među zelenilom se  skriva.

O njoj govori i jedna stara crkva

davne 1934. godine postavljena.

Crkva Svetog Ivana i danas mirno stoji

i svake nedjelje u njoj se moli.

Sv. Ivana i 29. kolovoza slavimo

kao i davnih godina

kad u selu ni asfalta nije postojalo.

Banićevac puno starih kuća ima

i ostaju mirne puno zima.

Stare kuće još i danas stoje,

Banićevac kaže: “Sve ste Vi kuće moje“!!

U Banićevcu gospodarstva ima

i svatko svoj posao sniva.

U Banićevcu ljudi sve ručno rade

u vinogradu grožđe sade.

Škola je davne 1954. primala đake prvake.

U školi je puno učenika bilo,

iz Sinlija su pješice po zimi hodali milo.

Škola je 2004. godine obnovljena,

ali u njoj je svake godine

sve manje i manje slova.

Svake se nedjelje po prirodi šetamo

i  goste iz grada često susrećemo.

Selo naše malo je,

al’ fešte voli sve.

Malo nas je al nas ima

I o svom selu pričamo svima!!

Mi smo djeca mala, zaigrana,v esela

i uvijek ćemo čuvati prošlost svojih predaka!!!!

                      Hrvoje Bunikić

                          Magdalena Došlić

                                  Valentina Savić       3.r.