RANO SUNCE U ŠUMI

U zelene krošnje uleti

Proljetni vjetar,

Mlad.

Sunčeve tanke strelice

Probodoše lišće

I grančice

I stabla:

Čitava se šuma zanjiha,

Zasja.

Rosnati cvjetovi,

Bijeli,

I listovi,

I male ptice,

Pozdraviše sunce

Veliko.

A sjenke granatnih stabala

Narisaše,

Kao prsti,

Raznolike

Likove

Po travi

Na kojoj se blista rosa kao suze.

Dragutin Tadijanović        

DA JE MENI DRVO BITI

Da je meni drvo biti,

s proljeća bih bio breza -

drveće još dugo golo,

ja lisnata ko lepeza.

Da je meni drvo biti,

ja bih ljeti bio lipa -

u sjenci mi – hladovina,

na putnika cvijet se sipa.

Da je meni drvo biti,

ja bih zimi bio jela -

drveće već drugo golo,

a odjeća moja cijela.

Oton Župančić                  

HRAST

Ovo snažno stablo

Skriva

U hrastovoj, smeđoj

Kori,

Ukopana

Živa

Diva -

Što se s vjetrovima bori!

Ruke su mu snažne

Grane,

Što se šire na sve

Strane.

Prsti - grančice su

Mnoge,

Korijenje u zemlji - noge!

Mnogo djece treba

Stati

I ručica da se

Zbrati,

Da tog diva obuhvati…

To je kralj i vladar

Kraja,

Storuk poput divljeg

Zmaja -

…A pod korom koja puca,

Nježnim srcem starac kuca…

JABLAN

O jablane,

Jablane -

Zašto vitke

Skupljaš grane?

- Vitke grane

Skupljam danju,

Tražim sunce

Na igranju.

Vitku krošnju

Skupljam noću,

Jer do zvijezda

Stići hoću.

U visine,

U visine…

Vitka mi se

Krošnja

Vine.

Krošnjom rastem

U visine -

Čuvam polja

I nizine!

HRASTOVI UMIRU

Stojim u peronu

i ispraćam zadnji vlak.

Ti mi s prozora mašeš,

a zvižduk lokomotive

miješa se zvukom motorne pile.

To drvosječe sijeku stari hrast.

Hrastova je sve manje.

Oni umiru kao ljudi.

LJUBIČASTA ŠUMA

Ima jedna čudna

ljubičasta šuma

daleko od ljudi

daleko od druma!

Slon na velikoj,

roda na jednoj nozi,

vuk, lisica, zec

tu žive u slozi!

Zebra lavu prijatelj,

a ne slasni mamac,

krvoločni tigar

vegetarijanac!

Šljuke, šojke, trčke

vole tetu liju,

sa izvora istog

svi zajedno piju!

To je takva šuma

o kojoj se snuje!

Ali gdje postoji!?

Čitaj pjesmu - tu je!

Pajo Kanižaj      

TKO TO IDE

Tko to ide?

Tko to

 Gazi

Po šuštavoj

Šumskoj

Stazi?

Tko to ide?

Tko to stiže?

- Tiho ide

Sve je bliže.

Šušti lišće,

Šuma sniva,

Tiho ide,

Mrak ga skriva…

Netko ide,

Netko gazi

Po šuštavoj

Šumskoj

Stazi -

A taj netko,

Noć je crna.

Ide tiho

kao srna…

Stanislav Femenić

GOVOR ŠUME

Šuma ima kosu tamnu nepokornu

I oči blage ljubičaste.

Glas joj struji kao dobar vjetar

Kad mi govori:

Sjedi pod moj krov.

Imam za te odmor

Puno srce.

Imam za te riječi

Iskrenih kao lišće i trava

Otvorenih kao cvjetovi.

Imam za te puna usta tišine

Kakve nema ni jedno mjesto na svijetu

Kakve nemaju zvijezde

Kakve nema duboki ocean

Kakve ne znaju začuđene oči malih riba.

Grigor Vitez