Smatramo da je njegov čin hvale vrijedan pa smo mu odlučile postaviti nekoliko pitanja i saznati nešto više o njemu. Nadamo se, da ćete čitajući njegov intervju, i vi dobiti volju i barem jednom dati krv.

Novinari: Što vas potiče da pomažete drugim ljudima?
Branko: Potiče me to što mogu spasiti dječje i ljudske živote. Znam da mnogo ljudi ne daje krv, ali drago mi je da sam ja jedan od onih koji spašavaju živote.

Novinari: Još nismo upoznali tko je čak sto puta darovao krv. O kolikom se vremenskom roku radi?
Branko: Kao student, sa 20 godina, u Petrinji sve do dana današnjeg darujem krv. Stao sam sa darovanjem krvi na neko vrijeme dok je trajao Domovinski rat. Tada je trebalo puno krvi, ali n isam u to vrijeme darovao.

Novinari: Krv nije moguće proizvesti na umjetni način. Jedini izvor tog lijeka je čovjek - darivatelj krvi. Što vas svaki put motivira da dajete krv?
Branko: Pomisao da ću spasiti još jedan ljudski život, iako se jednim darivanjem čak može spasiti 3 osobe.

Novinari: Možete li nam objasniti kako izgleda cijeli postupak darivanja krvi? Koliko traje sam čin? Je li bolno?
Branko: Prvo doktor i bolničar provjere željezo i krvni tlak. Ako je sve u redu, možete dati krv, a ako nije, ne možete. Sam čin traje od 20 do 30 minuta. Nije bolno, kao obično cijepljenje.

Novinari: Koliko se često može darivati krv, odnosno koliko vremena mora proći između dva darivanja krvi?
Branko: Između dva darivanja mora proći, za muškarce tri mjeseca, a za žene četiri mjeseca.

Novinari: Koju krvnu grupu imate?
Branko: Moja krva grupa je A+.

Novinari: Biste li željeli upoznati nekoga kome ste spasli život?
Branko: Itekako da bih volio, ali mi koji darujemo krv nismo u mogućnosti.

Novinari: Kako se osjećate kad znate da svakim darivanjem krvi spasite nekoliko života?
Branko: Osjećam se sretnim. Davat ću krv dokle god budem mogao, a može se darivati do otprilike 65 godina. Nedavno sam darovao krv djetetu koje boluje od leukemije. Htio sam ga upoznati, ali liječnici nisu dopustili.

Magdalena Grgić, Barbara Dukanović