Matija Gubec vođa  je hrvatsko-slovenske seljačke bune 1573. godine. Rođen je u  Hižakovcu u  Hrvatskom zagorju imenom Ambroz Gubec oko 1548., a umro u Zagrebu 15. veljače 1573. godine. Ime Matija prvi je zabilježio ugarski kroničar M Istvanffy. Moguće je  da se legenda o dobrome kralju Matiji spojila s onom o seljačkom kralju Gupcu, pa je tako ime Ambroz  zamjenjeno imenom Matija. Ambroz Gubec spominje se u selu Hižakovcu na stubičkom  vlastelinstvu kao podanik F. Tahija u popisu crkvene desetine (1560.) te u stubičkom urbaru (1567.) u koji je upisan kao inkvilin (kmet bez zemlje). Sudjelovao je u stvaranju tajnog seljačkog saveza ili bratstva sa središtem u Stubici, koji je prethodio samom izbijanju bune, pa je zajedno s I. Pasancem i I. Mogaićem bio jedan od njegovih vođa i vodio je pripreme za bunu. Tijekom bune zapovijedao je seljačkom vojskom koja je djelovala u Hrvatskom zagorju i kontrolirao znatan njegov dio. Ondje je možda i proglašen seljačkim kraljem. Prema iskazima seljaka nosio je nadimak. Nakon poraza seljačkih vojski u slovenskim zemljama i u krajevima južno od Save, u odlučujućoj bitki kraj Stubičkih Toplica (9. veljače) poražena je i seljačka vojska pod Gupčevim zapovjedništvom, a on je zarobljen i odveden u Zagreb, gdje je, prema M. Istvanffyju, mučen užarenim kliještima, okrunjen užarenom krunom i raščetvoren.

Izvor: Hrvatska opća enciklopedija